Marija Grazio učenje instrumenta započinje u porodici, najpre s tetkom Marijom Gracio, a potom i ocem Ferdom, poznatim članovima Dubrovačkog klavirskog dua. S petnaest godina završava srednju muzičku školu, da bi studije nastavila kod eminentnih pedagoga -Vladimira Krpana (Zagreb), Marjana Mike (Poljska), Konstantina Boginoa i Slave Gabrijelova (Rusija), upoznavajući tako razne škole i pijanističke smjerove. Diplomira 1987. godine u klasi Dušana Trbojevića na Muzičkoj akademiji u Titogradu i od tada radi kao profesor klavira na Umjetničkoj školi Luka Sorkočević u Dubrovniku. Godine 2004. zaokružila je postdiplomske studije na ljubljanskoj Muzičkoj akademiji u klasi proslavljene pijanistkinje Dubravke Tomšič. Dugi niz godina kamerno muziciranje bilo je važan segment delovanja Marije Gracio, te je ostvarila uspješne koncerte s violinistima, pjevačima, oboistima u klavirskom duu ili triju. Dobijanjem nagrade kritike Darko Lukić, u duu s violistom Markom Genero, potvrdila je reputaciju odličnog kamernog muzičara. Takođe priređuje i resitale, a nastupa i kao solistkinja s raznim orkestrima uz dirigente Pavla Dešpalja, Antona Nanuta, Niklasa Miltona, Alana Buribajeva, Iva Dražinića, Ivana Repušića, Frana Krasovca , Marina Volfea, Zlatana Srzića, i drugih. Pri tome pokazuje interes za sva stilska razdoblja, od klasičnih do modernih djela, od Hajdna i Mocarta, preko Rahmanjinova, Sen Sansa i Franka, do Honegera i Šostakovića. Upravo zahvaljujući interpretaciji Šostakovićevog Prvog klavirskog koncerta dobija nagradu Orlando za najbolje muzičko izvođenje na Dubrovačkim ljetnim igrama, 2006. godine. Očekuje je praizvođenje Klavirskog koncerta uspješnog dubrovačkog kompozitora Frana Đurovića na Osorskom glazbenim večerima ove godine. Iako svoj umjetnički izraz lako mijenja iz sviranja u pjevanje, iz vizuelnih umjetnosti u komponovanje, Marija Gracio stalno uporište nalazi u svom matičnom instrumentu, klaviru. Osnovala je i Muzičku radionicu Sorgo koju od 2001. godine vodi s pijanistom Aljošem Lečićem, sveobuhvatno promovišući dubrovačku muzičku baštinu u razdoblju od predklasike do modernog doba, naglasak stavljajući na savremeni muzički izraz i njegove zagovornike.



